U sklopu pete godine otkad je DMB preuzeo organizaciju jednog od najpoznatijih turnira malog nogometa u Dalmaciji, razgovarali smo s Lukom koji je godine 2021. preuzeo organizaciju turnira.
Danas, pet godina kasnije, DMB stoji iza 17. izdanja turnira, koje iz godine u godinu okuplja lokalne klubove, talentirane igrače i vjerne navijače. U ovom razgovoru donosimo priču o počecima, izazovima, vrijednostima i ambicijama koje stoje iza DMB-a.
Luka nas vraća u 2019. godinu, kada je bio dio ekipe koja je organizirala tada 11. “Andrija Matijaš – Pauk”. Nije to bila njegova prva godina sudjelovanja u organizaciji, ali upravo tada prvi put je stvarno shvatio koliko takav jedan događaj utječe na život u Marini tih dana. Nakon toga kreće ključno razdoblje u kojem se i rađa ideja DMB-a.
“Događala se smjena generacija i ljudi koji su organizirali turnir jednostavno više nisu mogli. To je nažalost značilo da turnira više neće biti, jer se nije mogla okupit nova ekipa koja bi to preuzela.
Trenutak kad sam turnir preuzeo na sebe bio je poslije jednog ‘baluna’, koji se tada održavao svakih par dana na školskom igralištu, gdje smo pokušavali pronaći rješenje kako da se tradicija nastavi. Tad je došlo do zaključka: ‘OK, ako nitko neće – ja ću.’
I onda korak po korak, nekako smo mi izgurali to 12. izdanje turnira i iako sam bio ponosan na sebe, kao i na cijelu ekipu koja je bila uključena, znao sam da to sve skupa može i mora bolje. I eto, tako se rodila ideja DMB-a. Već iduće godine, 2021. pokrenut je projekt Dani malog baluna i evo uspješno se razvija i dan danas.“
Prisjećajući se prvih koraka u organizaciji, Luka kaže:
“Iskreno, nisam imao pojma što me očekuje organizacijski, ali sam imao jasnu viziju i cilj gdje želim doći. I najbitnije od svega, imao sam ekipu koja je sve to beskompromisno proživljavala skupa sa mnom.
Danas, kad vratim film unatrag, ti ljudi su isključivi razlog zbog kojih projekt živi i razvija se. Nike, Antonio, Matija, Ivan i Luša su bili tu kad je najviše trebalo, odvajali su svoje slobodno vrijeme. Zahvaljujući njima, svaki izazov koji smo imali zapravo i nije predstavljao velike probleme. Bili smo dobra klapa i bili smo odgovorni prema turniru i tome što radimo.”
Kad razmišlja o najposebnijem trenutku, Luka bez dileme kaže:
“To je sigurno onaj trenutak kad sam rekao: ‘OK, ako neće nitko ja ću.’ DMB mi je kasnije potpuno utjecao na život, donosio sam neke odluke temeljene na tome, upoznao neke ljude koje sigurno nikad ne bih, dobio neke poslovne prilike koje isto tako vjerojatno nikad ne bih da nije DMB-a. I eto, koliko god se čini da je to samo jedan mali ljetni, lokalni turnir, za mene je ispao mnogo više od toga.”
Kaže se da je projekt dobar onoliko koliko su dobri ljudi koji ga čine. DMB godinama ima sve veću ekipu koja je involvirana u projekt, a o samom okupljanju ljudi koji danas čine srce DMB-a kaže:
“U početku je to bilo jako teško, kako sam i rekao, ekipa koja je zaslužna za početak projekta je bila prepuna svojih obaveza i bilo je nerealno očekivati da ćemo se održati. Turnir traje dugo i zahtjeva jako puno vremena, a kako smo svi počeli odrastati, imati sve ozbiljnije poslove, tako se i ekipa počela mijenjati.
Iako su svi oni danas na neki način prisutni i svako na svoj način i dalje pomaže, počela se slagati sasvim nova ekipa. Tako do danas najviše staža imaju Duje, Matea, Ana, Tea, Ivan, drugi Ivan, Luka, Marko, Lino, Petar, Ive… S tim da svake godine dolazi netko novi i bilo bi sad nezahvalno nabrajati sva imena jer ću možda nekoga zaboraviti.
Svatko nesebično pomaže i daje svoj obol da DMB živi i razvija se. Mogu samo poželjet da svatko od njih doživljava ovaj projekt kao svoj jer su dali i više nego je itko mogao tražiti.”
O tome kako su očuvali lokalni identitet:
“Najbitniji su ljudi koji ga rade. Svi oni koji dođu brzo se uklope u cijeli taj đir i onda sve izgleda tako prirodno.
Ono što je velika zasluga projekta DMB je činjenica da smo nastavili tradiciju održavanja turnira ‘Andrija Matijaš – Pauk’. Doveli smo ga do nacionalne televizije, o njemu priča cijela država, najposjećeniji je događaj ljeta u Marini, obaramo rekorde u prijavama, posjećenosti, broju sponzora i partnera…
Sve je na razini koja i priliči takvom događaju, a opet svjesni smo koliko još ima mjesta za napredak.”
Kad govori o razvoju projekta kroz pet godina, Luka naglašava:
“Ja bih rekao da je vidljiv pozitivan rast iz godine u godinu. Daleko je još to sve od onog cilja kojeg imam, ali kad razmislim o okolnostima, da svi skupa tu volontiramo, da svi skupa imamo i poslovne i privatne obaveze, onda moram biti i više nego zadovoljan.
Mogu sad pričati kako smo svi skupa narasli u organizacijskom smislu, kako se razvija marketing, kako stižu sve bolje i bolje ideje i tako dalje. Ali ono što je meni najzanimljivije je pratiti kako postajemo nezaobilazan dio ljeta, kako su se lokalci poistovjetili s nama, kako nas sponzori ozbiljno doživljavaju. Sve je to plod sati i sati rada koji smo svi skupa uložili.
Ta percepcija o projektu, rekao bi da je najveća razlika. Od početne sumnje i negativnih komentara do podrške i ‘svaka čast ljudi, treba li vam šta?’, zapravo je najbolja stvar koja se dogodila.
Nije baš bilo ni lako ni ugodno, ali kad imaš cilj onda je samo bitno kako doći do njega, a ljudi kad tad prihvate i podrže. Svaka promjena na početku izaziva nepovjerenje, ali kasnije sve dođe na svoje.”
Na pitanje o vrijednostima koje pokreću DMB, Luka iskreno odgovara:
“Meni je najbitnije društvo. Ma ne samo meni, svima. Dokle god smo svi skupa u tome, imat će smisla, onog trenutka kad se to promjeni, bit će kraj projekta, barem što se mene tiče.
DMB uvijek treba biti mlad i pun energije, svake godine treba biti magnet za neke nove mlade ljude, da svatko od njih doda nešto svoje. Dok je tako nema straha za budućnost.”
O današnjoj poziciji turnira kaže:
“Mislim da imamo ogromno poštovanje od svih. Svi vole doći u Marinu, vole bit dio toga svega što stvaramo. Iz godine u godinu sve je više ekipa, sve je više ljudi i sve je više interesa. Prepoznati smo, imamo podršku, okupljamo i staro i mlado, dolaze nam ekipe s termina i profesionalci, a ima i onih koji nemaju veze s balunom. I to je to, to je ono što smo i željeli, da tih dana svi skupa budemo dio najboljeg malog baluna.”
Što se noviteta tiče, Luka otkriva:
“Naravno! Ove godine smo baš pošteno zagrizli. Najveća novost je dvodnevna konferencija o sportu i turizmu koja će se održati u Rogoznici. Osim panelista iz sporta i turizma, imat ćemo i dodatni zabavni program. Neću odmah sve otkrivati da ostavimo nešto ekskluzive i za društvene mreže.
Neće ni sportski dio patiti. Osim najbogatijeg do sada turnira ‘Andrije Matijaša – Pauka’ i sad već tradicionalnog turnira ugostitelja, dodali smo i turnir na male branke, koji će se po prvi put organizirat u centru mjesta. Bit će to jedna mala novina koja će vjerujem oduševit publiku.
A jedna velika novost je nagrada pojedincima ili kolektivima za doprinos sportu u općini Marina koja će se prigodno nazvat prema generalu Andriji Matijašu.
Digitalizacijski smo također napredovali. Imamo novu web stranicu, prijave za turnir se izvršavaju online, a sve vijesti i rezultati turnira bit će na jednom mjestu.”
Na kraju, Luka dijeli svoju viziju budućnosti:
“Iskreno, 10 godina mi je daleko jer ne znam gdje me posao ili život općenito može odnijeti. Ali ciljevi postoje i lagao bih ako kažem da nemam ambicije vezane za DMB i sve ljude koji su dio njega.
Sigurno je samo da ću raditi na tome da se to i ostvari. Tko bi rekao 2021. da će danas DMB imat web stranicu s online prijavama, da ćemo držati prvu ikad konferenciju o sportu i turizmu, da ćemo imati ukupno 3 turnira i da ćemo trajati punih mjesec dana? Rastemo iz godine u godinu.
Možda se malo tko tome nadao, ali odavno je sve to zapisano u DMB bilježnici i korak po korak se ostvaruje jedno po jedno. Sve je ovo kap u moru svega što nas čeka još u budućnosti.“
